ponedjeljak, 22.02.2010.

čekamo proljeće...

danas je početak još jednog tjedna...brzo mi prolazi ovo vrijeme, tjedan za tjednom nestaju kao ludi, a moja trudnoća napreduje... uskoro će ožujak kada bi, navodno, trebalo početi proljeće...vrijeme posljednjih tjedan dana nije ni blizu tome...jučer je, istina,bio prekrasan dan,onakav kakav nismo već dugo vidjeli...nedostaje mi sunce, ono mi puni baterije, i odmah imam volje za toliko toga. vjerujem da nije samo kod mene takav slučaj, većina ljudi tako funkcionira....i to je uredu :) čim svane sunce, svi su nekako opušteniji, sretniji, bolje volje, ne razmišljaju o svakodnevnim problemima i brigama, obvezama koje ih čekaju...tada zbilja kao da svi imamo ružičaste naočale...i to je dobra stvar, dobro je da postoji način da se odmaknemo od onoga što nas muči i tišti i da svijet pogledamo na malo drugačiji način...

kako sam od početka veljače kod kuće, imam poprilično vremena razmišljati o koječemu...o obitelji, prijateljima, faksu, poslu...i napokon, tek sada, imam vremena za sebe...imam vremena posložiti u sebi sve ono što jesam - što mislim, osjećam, što me veseli i čini sretnom, što bih htjela napraviti u budućnosti...zbog toga toliko i volim ovu trudnoću i ovu malu buhtlu što raste u meni...prije nego ona postane moj svijet, omogućila mi je da budem sama sebi svoj svijet...i to je ono što mi je trebalo...jer imala sam osjećaj cijelo vrijeme da su mi svi drugi ispred mene same...i da je jedino važno da su drugi sretni i zadovoljni... sada se to promijenilo, i ponovno sam ona vesela, nasmijana i opuštena osoba kakva sam bila kao dijete...dijete u meni je probudilo dijete u meni...i to je dobar osjećaj!

još kada sunce krene sjati svom svojom snagom, gdje će nam biti kraj? :)

milina!